Počev od 1984. godine, u San Francisku postoji muzej koji se bavi čuvanjem i izlaganjem dela koja se definišu engleskim izrazom cartoon - ostvarenja iz oblasti stripa, karikature, animiranog filma, ilustracije, itd. U pitanju je Cartoon Art Museum, jedna od najznačajnijih svetskih institucija te vrste, koja svakog poznavaoca ove oblasti savremenog stvaralaštva može da oduševi fondom od nekih 5000 uzoraka - uglavnom originalnih crteža (stripova i ilustracija) i uzoraka celova koji se koriste u animaciji. Naš sagovornik, jedan od kuratora Jenny Dietzen, koju smo sreli u kancelari krcatoj materiajalima, ističe da je većina radova koji su sakupljeni zapravo pokloni, s obzirom da muzej, iako smešten na sjajnoj lokaciji usred jedne od centralnih gradskih ulica (Mission), zapravo nema budžet koji bi omogućavao otkup radova. Ipak, kolekcija svake godine naraste za nekih 200 ili 300 uzoraka.
Ko su donatori?
- To su uglavnom ili kolekcionari ili sami umetnici. Zbog ovdašnjeg poreskog sistema, moguće je da vam umanje porez za vrednost donacije u umetnickim delima, tako da su na taj način mnogi potencijalni darodavci podstaknuti da poklone zaista vredna dela. Što se tiče umetnika, oni nažalost ne mogu da dobiju takvo umanjenje poreza, ali su svejedno vrlo velikodušni u svojim donacijama.
Kakve sve izložbe priredjujete, i kako ih planirate?
- Ponekad naši spoljnji saradnici dođu sa predlogom za nekakvu izložbu, a ponekad je to uređivacki odbor ili skup kuratora koji daju konkretne predloge… Pokušavamo da održavamo ravnotežu izmedju zastupljenosti razlicitih oblika ove umetnosti. Takodje pronalazimo ravnotežu izmedju istorijskih i savremenih izložbi. Mi bismo lako mogli da popunimo pet puta veći prostor od ovog koji nam je na raspolaganju, ali ograničeni smo prostorom i vremenom, ponekad i dostupnošću materijala. U svakom slučaju, kod izložbi koje je teško dobiti, mi pokušavamo da obezbedimo originalne radove, a ne reprodukcije. Nešto poput izložbe "zlatnog doba" stripova o superherojima bi bilo prilično teško prirediti, jer je većina radova izgubljeno.
Koliko institucija posvećenih ovoj vrsti umetnosti postoji u Americi?
- Mi smo trenutno jedini!… Bilo je drugih pokušaja, kao što je Words and Pictures Museum u Masacusetsu, ali oni nažalost sada postoje isključivo kao internet sajt… Pokretač je bio Kevin Eastman, ko-autor "Nindža Kornjača", priznajem da ja nikada nisam posetila Words and Pictures, ali kažu da je to bio zaista sjajan prostor… Priredjivali su odlične izložbe, ali je možda jedan od problema što je muzej bio lociran u malom gradu u Masacusetsu, tako da su morali da prestanu sa radom… Neko vreme je funkcionisao i International Museum of Cartoon Art, koji je osnovan pre našeg muzeja, osnivač je bio Mort Walker, autor stripa "Redov Bili"… Oni su započeli sa radom na lokaciji u državi Njujork, a zatim su se preselili u mesto Boka Raton na Floridi, gde su izgradili veoma veliki muzej i nažalost zapali u jednako velike finansijske probleme, sve dok nedavno nisu bili prisiljeni da prekinu svaku delatnost… Tako da smo trenutno mi jedini u celoj Americi koji uopšte posedujemo zgradu! Postoji Cartoon Research Library, u Kolumbusu u Ohaju, oni ponekad priređuju izložbe, ali su uglavnom usredsređeni na bibliotečku delatnost, tako da predstavlaju centar koji omogućava rad studentima i istraživačima u ovoj oblasti. Postoji nekoliko pokušaja u Njujorku, i trebaće vremena da vidimo da li ti projekti mogu da zažive - to su Comic Book Museum, i Cartoon and Comic Art Museum…
Koliko često se nespecijalizovane galerije odlučuju da prirede izložbe posvećene stripu ili srodnim umetnostima?
- Sve više njih, i to je veoma pozitivno, mislim da je to odraz naše iskrene težnje da ovu vrstu umetnicke produkcije približimo publici… Recimo, veoma je zapažena bila izložba pod nazivom "High and Low Art", koju je pre neku godinu priredio Muzej Moderne Umetnosti u Njujorku, bila je to izložba koja je postavila pitanje odnosa "lepih umetnosti" i "umetnosti stripa i crtanog filma".
Možeš li da nabrojiš nekoliko izložbi održanih tokom poslednjih godina u Catoon Art Museumu, a koje su bile uspešne ili koje na pravi način odslikavaju vaše programske težnje?
- Neke od izložbi su usredsređene na rad pojedinih umetnika, bilo da su u pitanju retrospektivne izložbe, ili je to savremeni umetnik i mi predstavljamo njegovu trenutnu produkciju. Tako smo recimo imali zapaženu izložbu radova Charlesa Schulza, autora stripa "Peanuts" - povod je bila pedesetogodišnjica njegovog rada. On je živeo u Santa Rozi, gradiću na nekih sat vremena od San Franciska, i bio je stari prijatelj muzeja, jedan od zadužbinara, i čovek koji je pomogao da dobijemo prve prostorije… Sve ovo govorim samo zato da bih naznačila koliko je ovaj poznati autor bio istaknut u afirmaciji umetničke forme kojom se bavio. Ta izložba je bila predstavljena i u Japanu, u sedam različitih galerija. Takođe radimo grupne izložbe, ponekad organizovane oko neke zajedničke teme, jedna je bila "golišave autokarikature", to je bilo veoma zabavno, izloženi su bili vrlo bezazleni nagi karikaturalni autoportreti nekih sto dvadeset umetnika… Dakle, postoji čitav spektar naših delatnosti, počev od izložbi poput ove koju sam spomenula, do velikih retrospektivnih manifestacija… Nakon nedavnog preseljenja na novu lokaciju, posebno smo obratili pažnju na radove iz istorije ovog medija, naročito kada su u pitanju ostvarenja iz naše stalne kolekcije. Upravo sada imamo izložbu koja se zove "Istraživanje cartoon umetnosti ", organizovana je hronološki, i posmatra poreklo različitih vrsta cartoon arta i evoluciju istog sve do današnjih dana…
Koliki deo muzejske kolekcije je posvećen istoriji stripa, karikature i crtanog filma, pogotovo radovima iz ranog dvadesetog veka?
- Ja bih rekla da bar 50 ili 60 procenata ukupne kolekcije spada u tu grupu… Neka od ovih dela teško da bi uopšte bila prepoznatljiva današnjoj publici
Pored izložbi i razgovora sa autorima, kakve još sadržaje nudi Cartoon Art Museum?
- Pored izložbi, autori imaju prilike da drže predavanja ili neki drugi oblik javnog obračanja, takodje organizujemo panel diskusije, sponzorišemo sastanak grupe kreatora, koji se okupljaju tokom svaka dva meseca, zatim omogućavamo različite vrste predstavljanja i promocija bilo umetnika ili drugih profesionalaca. Takođe imamo strip radionice i predavanja (za decu i odrasle), a postoji i knjižara u okviru muzeja, koja prodaje sve vrste knjiga i literature iz ove oblasti.
Izložba posvećena C. Schulzu je bila predstavljena u Japanu, kakav je inače obim saradnje sa sličnim institucijama van S.A.D.?
- To je bio prvi projekat te vrste, Mislim da smo poslali neke od radova na strip festival u Portugalu, i u Angulem, ali ova izložba u Japanu je bilo prvi put da jedna naša postavka putuje u okviru internacionalnog programa… Nadam se da ćemo u budućnosti moći da organizujemo nešto slično, ali to je povezano sa velikim troškovima…
Saša Rakezic alias Aleksandar Zograf
|